Promo banner

A+ A A-

INTERVJU REISU-L-ULEME DNEVNOM AVAZU

PRESUDA HAGA SRBIJI I CRNOJ GORI KAO VJEČNA STIGMA HOLOKAUSTA

reis_w

    Reisu-l-ulema u intervjuu Dnevnom avazu komentira presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu, govori o značaju ove presude i neostvarenim očekivanjima, statusu Srebrenice u kontekstu sudske potvrde genocida i nužnosti da ovo područje dobije poseban status, neodgovornosti političara da formiraju vlast, principima i nužnosti suživota i odgovornosti bošnjačke intelektualne i političke elite da ponude prihvatljivu platformu zajedničkog suživota i budućnosti BiH, umjesto bježanja u nekakve teorije zavjera protiv muslimana i islama.

     Razgovarao: Husejn Orahovac

Potvrda odgovornosti Vojske RS za genocid u Srebrenici uz pomoć Beograda

     Dnevni avaz:  Presuda Međunarodnoga suda pravde je "prenoćila". Kako je danas komentirate? Ima li mjesta defetizmu, ili je trebamo promatrati kao uspjeh? Koliko su upravu oni koji tvrde da je RS njome definitivno dobila pečat genocidne tvorevine te da treba zahtjevati njeno demontiranje kao administrativnoga dijela BiH?

     Reisu-l-ulema: Nema mjesta defetezmu, niti ima razloga za trijumfalizam. Postoji, međutim, jaka potreba da se svaka riječ i rečenica u presudi dobro pročita, prouči te razumije da je Međunarodni sud pravde ustanovio da su Srbija i Crna Gora pružale financijsku i vojnu pomoć bosanskim Srbina, te da se genocid u Srebrenici dogodio zahvaljujući pomoći iz Beograda. Nadalje, presuda sadrži historiojski presjek agresije na državu Bosnu i Hercegovinu gdje se detaljno navode ubijanja, silovanja, koncentracioni logori, opsada gradova, rušenje vjerskih i kulturnih objekata, itd. Vrlo važan detalj u prersudi je i to što je Međunarodni sud po prvi puta na primjeru države Srbije i Crne Gore došao do zaključka da je moguće da države kao takve počine genocid, a ne samo pojedinci. To je pravni presedan kojeg će Srbija i Crna Gora zauvjek nositi na svojim leđima poput stigme holokausta. U presudi je vrlo jasno rečeno da je u Srebrenici ubijeno više od 7000 dječaka i odlaslih muškaraci, što je iz Beograda dosada uglavnom osporavano. Na slučaju Srebrenice Međunarodni sud je prvi puta pozvan da se izjasni o genocidu, što je i učinio. Sud je jasno i nedvosmisleno utvrdio da je vojska Republike srpske počinila genocid u Srerbrenici. Ali ne samo u Srebrenici, Sud je jasano i nedvosmisleno utvrdio da su širom Bosne i Hercegovine počinjeni zločini i zločini protiv čovječnosti nad bosanskim muslimanima.

Sudije_medju_suda_big     Dakle, Međunarodni sud pravde u Hagu je utvrdio da je Srbija kao država (Crna Gora se u međuvremenu izvukla) kriva za rat u Bosni i Hercegovini te da je povijesno odgovorna za genocid u Srebrenici. Naravno, za nas koji dobro znamo šta se događalo u našoj zemlji, u našem gradu, selu, džematu, domu i našoj duši 1992-1995. god., presuda Međunarodnog suda nije ispunila očekivanja. Ali, ni država Srbija nije proglašena nevinom, pa je stoga razumno vjerovati da će stalno biti pod lupom međunarodne zajednice, jer sama nije u stanju da se sustegne od kršenja međunarodnih normi ponašanja.

     Međutim, za nas, Bošnajke-muslimane, važno je da shvatimo da se u svijetu priznaju i poštuju samo snažni i uspješni. Slabima se milost ne ukazuje. I zato mi treba da se ujedinimo, da razvijamo međusobnu solidarnost, da radimo i učimo, da se oslobodimo iluzija o nečijoj pomoći i nečijoj pravdi. Mi treba da vjerujemo u Boga i da se uzdamo u sebe. Kao što se vidi, sve nacije i vjere bivše Jugoslavije su na neki način zaokružile svoj matični nezavisni prostor - Hrvati, Albanci, Makedonci, pa čak i Crnogorci, odvojivši se od Srba. Samo Bošnjaci još istrajavaju na zajedništvu prostora. I samo Bošnajci se vraćaju, unatoč zločinima koji su počinjeni nad njima, da žive sa Srbima u Banjoj Luci, Prijedoru, Višegradu, Foči, pa čak i u Srebrenici, Bratuncu, Vlasenici itd.

Nadamo se da će se shvatiti da je moralno neodrživo i politički nepraktično da Srebrenica i dalje bude pod upravom onih koji su počinili genocid nad njezinim stanovništvom.

I nadamo se, također, da će se nakon presude Međunarodnog suda u Hagu ukloniti tragovi genocida i zločina protiv čovječnosti na svim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Moralna neosjetljivost Međunarodnog suda

     Dnevni avaz: Međunarodno pravo jedva da dokraja razumiju i oni koje se oslovljava ekspertima ove oblasti pravne znanosti. Jedan od eksperata kaže da je međunarodno pravo "paučina kroz koju bumbar proleti bez problema, a muhama predstavlja neprobojni zid". Treba li i kroz prizmu ove definicije međunarodnoga prava promatrati krajnji ishod tužbe BiH protiv Srbije i Crne Gore? 

     Reisu-l-ulema: Nakon što smo naglasili neke detalje iz presude za koje se može reći da su zadovoljavajući, treba ipak reći da je presuda nepravedna, posebno u odnosu na žrtve genocida u Srebrenici, jer im je uskraćena bilo kakva nadoknada za bol i patnju. 

     No, samo je Uzvišeni Bog apsolutan i savršen. Sve drugo je relativno. I sve ljudsko je nesavršeno. Međunarodni sud pravde u Hagu je ljudska tvorevina i zato je relativan i nesavršen. No, sad za sad, nema boljeg suda i zato treba uvažiti njegove presude, ali ne treba se miriti sa njegovom relativizacijom istine i pravde, niti treba prihvatiti njegove moralne i pravne nedosljednosti. Dakle, ako je išta bjelodano jasno na ovome svijetu, onda je to bjelodano jasno šta se događalo u Bosni i Hercegovini na kraju drugog milenijuma ljudske povijesti. Nijedan slučaj za Međunarodni sud pravde nije bio tako uvjerljiv sa dokazima koje mogu potvrditi i Nebo i Zemlja kao što su to genocid u Bosni i Hercegovini. Može zvučati cinično, ali nema drugog načina već da se primjeti da je, prema logici trenutnih sudija (deset njih koji su rekli da Srbija nije odgovorna za nikakav genocidi u BIH), trebalo pobiti sve bosanske muslimani po pisanom nalogu Miloševića ili nekog drugog državnog organa iz Beograda da bi se moglo reći da su Srbija i Crna Gora odgovorne za genocid u Bosni i Hercegovina. Tako nesavršen Međunarodni sud traži tako "savršene dokaze" da nema ljudske pameti koja to može shvatiti. One koji su od početka pratili raspad Jugoslavije, posebno agresiju na BiH, moralna neosjetljivost i pravna nedosljednost Međunarodnog suda nije iznenadila. Međutim, sve nas ipak treba da zabrine stanje duha u svijetu koje se očituje u  osobama (sudija) Međunardnog suda pravde u Hagu. Naime, ako ustvrdite da su se u jednoj zemlji dogodila masovna ubijanja, silovanja, rušenja vjerskih i kulturnih objekata, ako sigurno znate da je za jedan dan ubijeno više od sedam hiljada ljudi pod zaštitom UN-a, ako vam je jasno bez imalo sumnje da su ljudi mučeni i izgladnjivani u logorima samo zato što su druge vjere i nacije i, ako zaključite da je neko kriv zato što nije spriječio genocid, a mogao je jer je znao da će se to dogoditi, i ako vi, nakon svih tih saznanja, na kraju zaključite da niko nije doslovno ni kriv ni odgovoran, te da oni koji su preživjeli nemaju pravo na kompenzaciju, nemaju pravo na bilo kakva potraživanja od onih za koje se zna da su mogli spriječiti ubijenja stotine članova njihove obitelje, dakle, zbog takvog jadnog i bijednog duhovnog, moralnog i pravnog stanaj u svijetu, moromo biti zabrinuti I pitat se: Kuda ide ovaj svjet?. Jer poruka iz Međunarodnog suda pravedu u Hagu u vezi sa tužbom Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za genocid glasi: - Ubuduće, ako neko ima namjeru da počini genocid sa ciljem da ‘djelimično ili u cjelosti uništi jedan narod', pa to učini bez pisanog i ekplicitnog dokaza, neće biti kriv. Nadalje: - Ako ste žrtva genocida, vi ne možete sebe definirati u negativnom određenju, već se morate definirati u pozitivnim smislu kako bi sudijama Međunarodnog suda bilo jasno "ko ste vi zapravo". Jer u slučaju Bosne i Hercegovine sudijama Međunarodnog suda nije bilo jasno ko su bosanski muslimani, odnosno nisu se mogli snaći u negatvnoj definiciji, kao što je "ne-srpsko stanovništvo", kao meta genocida.   

Odgovornost muslimanskih intelektualaca i teret suživota  

     Dnevni avaz: Ugledni muslimanski intelektualci tvrde da bi presuda bila bitno drugačija da, kojim slučajem, muslimani nisu bili žrtve genocida. Kao duhovni poglavar muslimana u BiH jeste li suglasni s ovakvim viđenjem presude?  

     Reisu-l-ulema: Postoje islamofobičari koji mrze ili ne vole muslimane, kao što postoje antisemiti, koji ne vole Jevreje, i kao što postoje rasisti koji ne vole crnce. Osobno nisam sklon teoriji zavjere, jer to je onda moja predrasuda prema drugom kojeg osuđujem zato što ima predrasudu prema meni. Onda smo isti u zavjeri mržnje jednih prema drugima. Jer, teorija zavjere vas gura u zatvoreni krug mržnje i nepovjerenja prema ljudima i na taj način blokira vašu otvorenost i kreativnost u svijetu u kojem je ipak moguć uspjeh uz korektnu suradnju sa ljudima.

     Naravno, na nas se ovdje gleda kao muslimane, jer mi to tako želimo, jer mi se time ponosimo, jer je to bit našeg duhovnog, kulturnog, intelektualnog i državnog identiteta. Nekima to smeta pa su zaprijetili da nas neće biti, ali neki u tome vide i našu prednost, pa nas zbog toga poštuju i uvažavaju.

     Međutim, važnije od svega toga je šta mi sami o sebi mislimo i šta mi sami radimo da nas drugi moraju respektirati. Presuda Međunarodnog suda u Haga je dobar povod da sebi postavimo nekoliko teških, ali važnih pitanja ne toliko o tome šta se dogodilo, već šta bi se moglo dogoditi u budućnosti. Mislim da nam sada više koristi progresivno nego regresivno pamćenje. Naravno, ne smijemo zaboraviti zločine, ali ne smijemo biti ni zarobljenici prošlosti tako da ne znamo živjeti slobodu budućnosti. Dakle, pred nama je krupno pitanje koje traži ozbiljan odgovor: Kako dalje? Sami sa sobom ili u zajednici sa drugima? Odgovor našeg naroda na to pitanje je uvijek bio da treba da živimo u zajednici sa drugima,  ma koliko to ponekad bilo teško i naporno, ali je to jedino mogući i ispravni put za nas. No, nije dovoljno da se to samo kaže. Potrebno je da se s tim našim opredjeljenjem suočimo tako da u svakom trenutko svako od nas zna šta to znači, šta unosimo u suživot sa drugima a šta očekujemo od drugog. Jer, ako nismo spremni dijeliti svoje dobro sa drugima, ne možemo očekivati da drugi dijele svoje dobro sa nama. No, najteže pitanje s kojim se danas suočavamo je u tome što su pojedinačni i grupni interesi u našem narodu različiti. Jedni su žrtvovali živote i imovinu zbog suživota, a drugi su se dobro snašli u situaciji nacionalne i vjerske samodovoljnosti. I zato su sada različita mišljenja među nama o tome da li nam je suživot potreban ili nije? Taj jaz koji postoji u našem narodu treba premostiti. Treba da svi podjednako nosimo teret odgovornosti za suživot koji za nas znači život, bez obzira na poteškoće. Prema tome, mnogo je korisnije da naši intelektualci rade na artikuliranju višenacionalne i višereligijske doktrine koja je prihvatljiva za naš narod i provodiva u životu, nego da se opterećuju teorijom zavjere protiv muslimana. 

     Dnevni avaz: U našoj zemlji je već objelodanjena ideja o tome da, narodski kazano, nije pošteno Srebrenicu ostaviti u RS već joj treba osigurati ili poseban status u državnoj teritorijalno-administrativnoj organizaciji, ili "pripojiti" Federaciji BiH. Cijenite li da je presuda u Hagu ojačala argumentaciju spomenutoga prijedloga?

     Reisu-l-ulema: Da, Srebrenici treba dati poseban status. Nije moguće podnositi to licemjerje gdje se na jednoj strani planetarno osuđuje genocid u Srebrenici a istodobno mirno posmatra patnja preživjelih Srebreničana. Nije moguće više gledati da policajci među kojima, vjerovatno, ima i onih  koji su sudjelovali u ubijanju mladiča 11. jula, 1995. god. patroliraju gradom, pa i na dan dženaze-namaza u Potočarima. Zamislite, da li bi Jevreji pristali da ih u Aušvicu dočekuju nacistički policajci?! 

     Dnevni avaz: Islamska zajednica u BiH se tek na krupne probleme oglašavala rezolucijama. Učinjeno je to i zbog pojava različitoga tumačenja islama ili, preciznije, pojavu vehabizma. Može li se već danas govoriti o pozitivnim efektima rezolucija koje tretiraju ovaj problem ili na njih još treba pričekati?  Konkretno, zašto se Vi lično niste oglasili povodom posljednjih istupa izvjesnog Jusufa Barčića iz Kalesije i njegovog nastojanja da Carevu džamiju koristi za svoja predavanja?

     Reisu-l-ulema: IZ-a je ozbiljna organizacija koja radi po utvrđenim pravilima i prema jasnim nadležnostima. Zato, kad muftija sarajevski Husejn Smajić uradi što je njegova nadležnost, kao što je slučaj Careve džamije, onda nema potreba da se oglašava reisu-l-ulema. Isto tako kad muftija tuzlanski Husejn Kavazović na svom muftiluku obiđe mjesta u kojima ima problema, onda je to dovoljno. Koristim se prilikom da se zahvalaim obijici muftija koji su dobro postupili i na taj način pokazali da je IZ-a savjesna i odgovorna u rješavanju svih izazova koji joj se nameću.

     Dnevni avaz: Bili ste kritizirani od dijela medija u BiH zbog susreta koji ste imali s čelnikom Vlade RS Miloradom Dodikom. Zamjeraju vam da dok vi razgovarate s Dodikom, pod pendžerom vašega kabineta vehabije prave probleme, a vi šutite. Da ste imali priliku odmah odgovoriti na ove opaske šta bi ste kazali? 

     Reisu-l-ulema: Pa, ne bih ništa kazao. Svako ima pravo na svoje mišljenje i na svoju zabludu. Ja samo radim svoj posao. Susret sa Dodikom je bio koristan za IZ-u i za povratak. To je u ovom trenutku najvažnije. Sve ostalo je prazna priča.

     Dnevni avaz: Izuzev u RS, vlast u cijelosti nije formirana na temelju izbornih rezultata ni u FBiH ni na državnoj razini. Imamo li nesposobne političare, previše suprotstavljene političke opcije koje se ne mogu dogovoriti, sujetom opterećene pojedince čija je uloga važna u formiranju vlasti ili vi smatrate da je problem "negdje drugo"? Koliko radu Islamske zajednice u BiH šteti to što vlast još nije u cijelosti formirana? 

     Reisu-l-ulema: Naravno da šteti, ali gore od toga je što to šteti državi i narodu koji je vjerovao da kad je birao kandidate na izborima da je izabrao najbolje. Nažalost, pokazalo se da to nije tako. Nije moguće objasniti zašto se ne formiraju vlasti u kantonima gdje su većina Bošnjaci. Ne znam kakva je to pamet. Nisam vjerovao da su neki ljudi spremni žrtvovati sve - i državu i narod - radi svojih sujeta  i osobnih ciljeva.

 

(www.avaz.ba/sedmica)