Mostar: Dan sjećanja na šehide Drežnice
Dan šehida Drežnice se tradicionalno obilježava svakog 29. jula. Sjećanja, bol, tuga, sreća se isprepliću i isprepletoše u priču koja traje punih dvadeset godina otkad je dušmanska ruka pokosila 66 života, duša, odabranih sinova...
I ovog 29. jula Drežnjaci su se prisjetili svojih najodabranijih ljudi koji položiše svoje živote radi novih generacija i naraštaja. Prikladnim programom se obilježio ovaj Dan koji se održao u ambijentu Memorijalnog centru u Donjoj Drežnici, izgrađenom u čast šehida koji padoše na ovom tlu, gdje se u mukloj tišini čuo pokoji jecaj majke i duboki uzdasi očeva. Ne može insan da bude ravnodušan, suza sama ide. Ali ponosna majka ehida, stoji čvrsto i gordo, svjesna svoje žrtve, svoje ljubavi prema sinovima svojim, čija ljubav je čini čvrstom i nepokolebljivom.
Tri stotine prisutnih su uživali u milozvučnom učenju odlomka iz časnoga Kur'ana i ilahijama hora En-Nur iz Drežnice, izvođenju prikladnih recitala polaznika mekteba Donja Drežnica, a sve je to upotpunjeno voditeljskim umijećem djevojke Nejre Marić, koja je i sama kćerka šehida, veličajući jedan od najznačajnijih trenutaka za historiju Bosne i Hercegovine.
Mlade generacije su poručile: „O dušmani, zapamtite šta vam velimo. Okajat će te svaku puštenu majčinu suzu i svaki sekund njene grudobolje. O dušmani, jedan je sud časni i pravedni, a svi ćemo doći pred njega. O dušmani, boj'te se i ovozemaljske i onozemaljske kazne, jer…stići će vas… O šehidi, pogledajte nas, djecu vašu, što spomen vaš njegujemo...znamo da ste ponosni na nas, taj fakat vas ovjekovječuje i čini herojima potomstva svoga.“
A obećali su riječima: „Šehidi, nikad dopustit nećemo da vas mrtvima nazivaju, umrlima, onima koji ne postoje, završenima, zaboravljenima i napuštenima. Ne, nikad ne recite za one koji su umrli na Allahovom putu da su mrtvi. Oni su živi. Sve oko nas kazuje da ste živi, spomen je vaš sačuvan, vaša djela žive, postoje i teku još uvijek, zato oni koji suprotno tvrde grdno se varaju. Izgubismo naše očeve, djedove, amidže, daidže, rođake i komšije...ali izgubismo ih da bi potvrdili svoje postojanje. Postojanje sa zadatkom i potrebom da budu odabrani za naš, dječiji miran san, našu igru u miru ispunjenu smijehom i bezbrižnom grajom. Hvala vam...za sve ono što možemo slobodno biti danas. Nama nije dovoljan mir, jer mir ne znači sloboda. A vi nam dadoste i mir i slobodu.“
Prisutnima se obratio ratni, vojni komandant Samostalnog bataljona Drežnice, gdin. Zijat Mušić. U svom vrlo emotivnom obraćanju prisjećajući se svojih saboraca koji su dali živote za odbranu svoga topraka, i svih onih koji su preživjeli nemili rat a poslije su preselili na bolji svijet ili su živi sa teškim oštećenjima iz rata. Prisjetio se i prvog komandanta, pukovnika Mustafe Beglerovića, koji nije dočekao obilježavanje ove dvadesetogodišnjice. Prisutnima je ukazao i na značaj našega identiteta za koji su naši naodabraniji sinovi dali živote, a dali su ih za ime Bošnjak, vjeru islamsku i jezik bosanski.
U ovom mubarek 21. ramazanskom danu, predasmo i hatmu dovu za naše šehide u džamijama Donje i Gornje Drežnice, poslije teravih-namaza.
Eldis ef. Balić
