Vječna obaveza podsjećanja na genocid

Piše: Mirnes Kovač

Prije pet godina dobio sam poziv od uglednog profesora Jorgena Nielsena, glavnog urednika Godišnjaka muslimana u Evropi (Yearbook of Muslims in Europe) da napišem članak o muslimanima u Bosni i Hercegovini.

Radilo se o izdanju renomirane svjetske izdavačke kuće Brill iz Leidena. Oduševljeno sam prihvatio učešće u projektu koji će biti prvi sistematizirani i na godišnjem nivou aktualizirani vodič za sva pitanja koja se tiču muslimana u Evropi kojih danas ima blizu 30 miliona.

Moj zadatak je bio da u okviru datih uputa uredništva tretiram Bosnu i Hercegovinu, islam i muslimane u njoj: od broja stanovnika, odnosa države prema religiji, o krovnoj Islamskoj zajednici, o njenoj strukturi, o izdavaštvu i medijima, o halal hrani, grobljima, o najvažnijim datumima, itd.

I sve je išlo uredno dok nismo došli do termina "genocid". On se, naime, u izvještaju spominje dva puta: kratki historijski pregled završava informacijom da se 1992-1995 u Bosni i Hercegovini desio rat i da je njegov zločinački vrhunac bio genocid u Srebrenici, te u odjeljku o glavnim vjerskim događajima i okupljalištima gdje spominjem obilježavanje 11. jula i klanjanje kolektivne dženaze za žrtve genocida u Srebrenici.

I danas moje ime stoji kao ime primarnog autora prvog izvještaja o BiH, ali sam se ja nakon prvog izdanja povukao. U toku pripreme izdanja od profesora Nielsena, uglednog danskog učenjaka i velikog poznavaoca islama u Evropi, dobio sam upit da li bih mogao to oko spominjanja riječi genocid promijeniti, te koristiti neki drugi, blaži termin.

Iako, možda, namjere profesora Nielsena nisu bile nimalo loše, već tehničke i možda zbog preciznosti i zahtjeva izdavača, ja nisam pristao mijenjati termin čak po cijenu da raskinemo autorski ugovor.

Ipak su pristali na moje uvjete, ostao je termin genocid, naravno, uz bilješke koje donose argumentaciju (haške presude kao argument i Rezoluciju Evropskog parlamenta o proglašavanju 11. jula kao Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici). Bilo mi je lično zadovoljstvo što sam jednu tako renomiranu izdavačku kuću kao što je čuveni Brill i jednog tako uglednog znalca kao što je profesor Nielsen na neki način natjerao da ne izbjegavaju korištenje riječi genocid.

Prvi Godišnjak muslimana u Evropi izašao je u novembru 2009. i on je po prvi put na jednom mjestu donio referentne podatke o broju muslimana u Evropi, njihovim institucijama, statusu u državama u kojima žive, te ostalim parametrima društevenog angažmana. Međutim, taj problem oko svjesnog i savjesnog izbjegavanja ove riječi kao da se namjerno protežira u medijskom, akademskom pa čak i općem javnom diskursu ne samo u problematičnom regionu Balkana, već mnogo izraženije u Evropi, a manje u Sjedinjenim Državama.

Erdoganova generalizacija

Godine 2010. kada je bila petnaestogodišnjica genocida u Srebrenici, u Potočarima se na dženazi okupio veliki broj svjetskih i regionalnih lidera. Svi oni su ukazali kako se u Srebrenici desio strašan zločin, kako je neophodno poboljšati toleranciju u BiH kako više ne bi bilo ratova i konflikata.

O potrebi pomoći Bosni i Hercegovini, o podršci srebreničkim žrtvama emotivno je govorio i dokazani prijatelj Bosne i Hercegovine, turski premijer Recep Tayyip Erdogan. Međutim njegov govor je izazvao i priličan šok i nevjericu među prisutnima zbog nesuvislih generalizacija koje je iznio, te zbog izostanka jasnog spominjanja termina genocid. 

"Srebrenica je postala tamna mrlja ne samo Balkana, već Evrope i cijeloga svijeta. Srebrenica je postala veliki udarac za mirovne snage i međunarodnu zajednicu. I mi upravo ovdje pozivamo da se Srebrenica više nikada ne ponovi radi budućnosti", poručio je tada Erdogan.

Neke njegove konstatacije o "svim" kako reče, "bratskim narodima Balkana", koji su se u protekle dvije decenije, reklo bi se iz njegovog obraćanja "igrom slučaja zavadili i poklali" a za koje će "Turska učiniti sve da se zbliže i sarađuju", stvorile su dojam da je turski premijer izašao iz kakve duboke kome i amnezije.

Erdogan se posebno zahvalio srbijanskom predsjedniku Borisu Tadiću koji je te godine po drugi put došao u Srebrenicu što ga je jako dojmilo. Pohvalio je "časnu i veliku Deklaraciju parlamenta Srbije o Srebrenici" te isto tako "časni i veliki čin" što je predsjednik Srbije došao u Srebrenicu.

Međutim, ni u Erdoganovom obraćanju niti u toj "časnoj i velikoj Deklaraciji parlamenta Srbije" nije se mogla naći riječ "genocid". I ova zaobilaženja termina "genocid" su mnogima zasmetala bez obzira što se radilo o dokazanom prijatelju Bosne i Hercegovine i lideru dokazane prijateljske zemlje ne samo BiH, već cijelog regiona Balkana.

Međutim, ove "nepreciznosti" su neprihvatljive i nedopustive jer se na taj način indirektno i možda nesvjesno podržava pojava negiranje genocida i relativiziranje zločina. Na to sam upozorio svog prijatelja dr. Ibrahima Kalina, inače glavnog vanjskopolitičkog savjetnika premijera Erdogana.

„Nikada više“

U oktobru 2012. godine sam ponovno pisao dr. Kalinu zamolivši ga da obrati pažnju svojim šefovima, da nije dobro olako porediti situaciju u Siriji sa  Bosnom i Hercegovinom iz 1990-tih. Sirija i BiH možda sliče po opsegu razaranja i pasivnosti međunarodne zajednice, ali po svemu drugome su različiti.

Zbog toga je, upozorio sam tada Kalina, i moguće da Visoka komesarka za ljudska prava Navi Pillay u oktobru iste godine izjavi kako je situacija u Siriji ponavljanje "bosanskog sektaškog rata". Izrazio sam tada nadu da će moje pismo pomoći prijateljima da budu pažljiviji.

Odgovor je bio da se ovdje radilo o fokusu na potrebu "humanitarne intervencije" u Siriji koja, ukoliko izostane, može dovesti do strašnih posljedica kao i u BiH. Kakogod, izostavljanja termina genocid se i dalje dešavaju!

Ovaj put i uz učešće domaćeg aktera i svjedoka dr. Zlatka Lagumdžije. Naime, nedavno su (1. augusta) dr. Zlatko Lagumdžija i dr. Ahmet Davutoglu, kolege ministri inostranih poslova BiH i Turske, napisali zajednički komentar za ugledni Washington Postu.

U komentaru pod naslovom "Sirija pokazuje da još uvijek nismo ozbiljno rekli 'Nikada više'" Lagumdžija i Davutoglu nisu iskoristili priliku da svijet podsjete da je ono što se desilo u Srebrenici prije osamnaest godina bio "genocid" a ne "tragična greška".

"Postoji jasna razlika u nazivanju zločina počinjenih u Srebrenici kao "tragična greška" naspram dobro organizirane genocidne kampanje koja je izvedena u visoko organiziranim razmjerima," reagirali su preko Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) Admir Šerifović, saradnik Harvard Kennedy School Edward S. Mason i Haris Hromić povjerenik Vijeća Carnegie za etiku u međunarodnim odnosima.

I pored činjenice da obojica autora u Washington Postu imaju titule doktora nauka tvrdnje o "više od 300 hiljada ubijenih u prve tri godine rata" koje su iznesene u članku taj tekst još dodatno čine neozbiljnim. Ako se to "potkralo" Davutogluu, zasigurno se nije smjelo desiti Lagumdžiji. 

Veće od genocida

Jedina stvar koja je veća od samog GENOCIDA jeste njegovo poricanje! A jedan od oblika njegovog poricanja jeste i nepažnja u imenovanju i njegovo automatsko relativiziranje.

S obzirom na dosadašnje političke stavove posebice srpskih političkih lidera teško će se otvoriti put normalnom suočavanju s prošlošću i pravim rješavanjem problema. U bh. prilikama, očigledno je, zlo nije pobijeđeno, već je Dejtonom samo umireno.

De-nacifikacija koja je, naprimjer, Njemačkoj donijela stabilnost, budućnost oslobođenu stega nacizma i dostojanstvo budućim generacijama, koja je zločin individualizirala i skinula stigmu kolektivne krivice nacije, desila se nakon totalnog poraza nacizma.

Na Balkanu fašizam nije pobijeđen, on je samo primiren! Ukoliko se ovako nastavi otvoreno osporavanje genocida u riječima, djelima i svakodnevici utvrđuje sigurne puteve kolektivne krivice i odgovornosti!

Zbog ovoga su ispravne riječi koje o srebreničkom zločinu izreče jedan umni čovjek: "Zločin uništava ljude i sve ljudsko, ništi lik čovjekov, zatire značenja, smislove, uspomene… Zločin obesmišljava riječi, lišava ih njihova značenja!" 

Zbog toga sam spomenuo ova tri slučaja, koja možda izgledaju bezazleno, ali riječ genocid je isuviše teška i velika da bi se olako i bezazleno izostavljala.

Izvor: Al Jazeera