MUHAMMED A.S. KAO DIVAN UZOR
- Published in
- Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti
- Štampa
Ibn Kesir navodi u svom komentaru Kur'ana
da je događaj sa vlasnicima slona, spomenut u suri El-Fil, bio priprema i
nagovještaj dolaska Allahovog Poslanika, a.s., jer je on, po najvjerodostojnim
predanjima, rođen upravo te godine. Naime, pomenuta sura aludira na
abesinsku kampanju protiv Mekke. Ebrehe, kršćanski kralj Jemena ( kojim su u to
vrijeme upravljali Abesinci ), podigao je veliku katedralu u Sena′i, nadajući
se tako da će skrenuti godišnje arapsko hodočašće iz mekkanskog svetišta
Kabe u novu crkvu. Kada se nisu ostvarila njegova nadanja, krenuo je sa velikom
vojskom, uključujući i slonove, da sruši Kabu. U komentaru se veli da bi
slon legao kada bi ga okrenuli prema Kabi. Kada bi ga njegovi vlasnici
okrenuli prema drugoj strani, ustao bi i krenuo. Zatim je Allah, dž.š., na njih
poslao nepregledne grupe ptica ( ebabil ), od kojih je svaka nosila po tri
kamenčića (glina u obliku kamenja-bi hidžaretin min sidždžil ), po dva u nogama
i jedan u kljunu. Kad bi iznad njih naletjele, graknule bi, a onda na njih
izručile kamenčiće iz kandži i kljuna. Takva je bila kazna koja ih je
pogodila. Allah, dž.š., ih je učinio kao lišće koje su crvi istočili ( keasfin
me′kul). Riječ „el-Asfu" koristi se za opis lišća od bilja i povrća, koje, kada
životinje pojedu, rastoče. Kazna Božija je pokosila nadmenu Ebrehinu
vojsku da nisu bili vrijedni ni sažvakanog bilja u ustima životinje.
Kada je Uzvišeni Allah poslao kao
poslanika Muhammeda,a.s., On je među blagodate i dobrotu prema Kurejšijama
ubrojao i to kad je od njih odvratio Abesince.
RAZUMJEVANJE POSLANIČKE MISIJE
Da bi shvatili bit islama od posebne je
važnosti shvatiti značaj Poslanika sa stanovišta tradicionalnih muslimana.
Odakle tolika ljubav muslimana prema svom Poslaniku kada su posrijedi kako
njegove riječi tako i njegova djela, odakle ta silna želja da se to
pretoči u svakidašnju razinu života kako individualnog tako i porodičnog?
Zaista na ovakvu zapitanost ostaće uskraćen za odgovor svaki onaj koji je
udaljen od vjere, zapravo, svaki onaj koji nije teoretski ni praktično dokučio
i osjetio ulogu Poslanika kao navjestitelja Božije Poruke.
Kur an jasno tvrdi da je Poslanik čovjek a ne božanstvo ali dodaje da ga je
Uzvišeni Allah odabrao kao Poslanika, da mu je dat najuzvišeniji i
najplemenitiji karakter, te da je odabran kao uzor muslimanima.
U ovih nekoliko navedenih činjenica,
naravno koje su utemeljene na kur'anskom tekstu, krije se najvažnija misao i
sadržina razumjevanja poslanstva u islamu i ulozi Muhammeda, a.s., u
njoj. Vrlo važno je imati na umu da je Poslanik smrtan čovjek ali također i
najsavršenije Božije Stvorenje. Takvo razumjevanje uloge Poslanika demistificira
kako njegovu ulogu tako i poruku vjere.
Muhammed, a.s., znao je, i bio je
uvijek opominjan, da je on samo čovjek. Njegova prednost je bila u Božijem
izabranju za Poslanika kome je Objava dolazila.
„ Ti reci: Ja sam samo čovjek poput vas, meni se objavljuje da je vaš Bog samo
jedan Bog, pa k njemu se iskreno upravite i oprosta od Njega tražite! A teško
li mnogobošcima". (XLI:6)
„ Ti reci: Ne govorim vam-Allahove riznice ja imam! Ne govorim vam- Nevidljivi
svijet ja znam! Ne velim vam - Ta, doista, melek sam! Ja slijedim samo ono što
mi se objavljuje..." (VI:50 )
Pored ovakvog opisa ličnosti
Poslanika, ipak, u Kur'anu se nalaze mjesta koja ukazuju na njegovu iznimnu
ulogu. On je poslat kao milost svjetovima, Uzvišeni Allah i meleki ga blagosiljaju,
on je najljepše ćudi, pokoravanje i ljubav prema Uzvišenom Allahu se dovodi u
vezu sa pokoravanjem i ljubavlju prema Poslaniku. Iz ovakvih i sličnih ajeta u
Kur'anu, ubrzo se razvilo poštovanje Poslanika koje dostiglo neviđene razmjere.
Muslimani smatraju Poslanika
najsavršenijim čovjekom od svih Allahovih stvorenja jer ga je On izabrao i
obdario svim vrlinama i savršenstvima koje neki čovjek može posjedovati.
„ Vi u Allahovu Poslaniku lijep uzor imate za onoga ko se u Allaha uzda, i Onom
Svijetu nada, i puno spominje Allaha". (XXXIII:21)
Svaki vjernik smatra Poslanika
primjerom za uređenje svog vlastitog života, svaka generacija, od Poslanika do
danas, proučava njegov životopis sa željom pretakanja u svoj vlastiti život
Poslanikova sunneta i boljeg razumjevanja Kur ana.
Poslanikova duhovna genealogija je utemeljena u činu predodređenja,
preizabranja, koje se desilo u preegzistenciji. Stoga, otkrivamo dvostruki
rodoslovni lanac, kako to primjećuje prof. Hafizović,
transpovijesni i hijeropovijesni, Poslanika islama, koji ima svoje dvostruko
egzistencijalno ukorijenjenje, u prethodnim ciklusima poslanstva i u tekstovima
ranijih objava.
Jedno od Poslanikovih imena je Ahmed
kao vid preegzistentnog Poslanikova, a.s., izabranja i punina svih ranijih
Objava. Ovo izabranje ogleda se u činu neopozivog polaganja svih Božijih Riječi
na njegov duh koji je prethodio svakom tjelesnom obliku postojanja. Poslanik
Ahmed a.s., već je bio primio Objavu kod čina ovog pre/izabranja, a
njegov rast, kako duhovni tako i tjelesni, izvodi se pod nadzorom Božijim kako
bi bio kadar primiti Kur'an.
Poslanik je govorio da ga je odgojio
njegov Gospodar. Aiša je kazala da je Poslanikov ahlak bio Kur'an. U Kur'anu se
kaže da je Poslanik najljepše ćudi, karaketera.
Da se još malo vratimo Poslanikovim imenima. Naime, svako od Poslanikovih imena
nosi posebnu snagu, povezano je potpuno tajnim načinom. Ime Muhammed
sadrži u sebi i glagol koji znači hvaliti, slaviti / H M D . Prema tome,
Muhammed je onaj koji je hvale dostojan, ko je veoma slavljen. Ahmed je u
značenju najhvaljenijeg imena. Ime Ahmed označava se kao nebesko ime Muhammeda,
a.s. Upravo kroz ovo potonje ime možemo razumjeti ulogu Poslanika kao velijja,
Allahovog prijatelja, što se nije zbilo samim biološkim rađanjem. To
primordijalno prijateljstvo kojega Allah, dž.š., prevenstveno uspostavlja sa
Poslanikom, a.s., prenosi se njegovim rađanjem na cijeli svijet u znaku sveopće
milosti:
„ A tebe smo kao milost svjetovima poslali" (XXI:107)
Na toj milosti počivaju svi
prijašnji poslanički likovi i sve božanske poruke što su ih oni donosili
različitim povijesnim pokoljenjima. Upravo, metapovijesnom Ahmedu, a.s., je
data punina svih božanskih riječi, leksička i semantička punina je utisnuta na
Poslanikovom srcu. Na osnovu toga Muhammed, a.s., zna ranije Poslanike, a oni
nisu znali ništa doli da je on najodabraniji među njima.
Samo takva osoba je mogla svojom
porukom zasjeći u samo središte idolopokloničke vjere, u izvor moći i bogatstva
svojih sunarodnjaka i uspjeti u tome. Snažna kontemplativnost koja je
odlika Poslanika,a.s., je bila unutrašnja, dok se izvanjski on suočio sa skoro
svakom mogućom ljudskom situacijom. Snaga vjere ga potpomaže u tom suočenju,
daje mu smjernice djelovanja. Poslanik ne bježi od tog susreta. Poslanik, a.s.,
naglašava da je poslan da usavrši plemenite ćudi kod ljudi. On svu snagu svoga
uma isrcrpljuje u ispunjenju zapovijedi da trajno njeguje prirodu svakog
stvorenja. Nikoga nije odbacivao, u razgovoru sa svojim ashabima je tražio
rješenja za probleme, izgrađivao čvrste i nepokolebljive ličnosti a potom
gradio zajednicu. Ključni momenat je da nije bježao od realnosti ovoga svijeta,
da je svu svoju snagu iscrpljivao kako da popravi stanje i ljudi i zajednice.
MILOST SVIJETOVIMA
Ako znamo da je još pretpovijesnom Ahmedu,
a.s., ukazana milost kakva nije ukazana nijednom poslaniku a koja jeste
sadržana u Allahovoj, dž.š., odluci da, upravo, Muhammed, a.s., bude dovršitelj
ciklusa poslanstva, da Kur'an bude „punina" svih ranijih Njegovih Objava,
univerzalna poruka za sva buduća pokoljenja, tek tada nam se razotkrivaju sva
značenja Poslanika, a.s., kao milosti svim svjetovima. Poslanik, a.s., je dokaz
Božije milosti čitavom čovječanstvu / rahmeten lil alemin /.
U Kur'anu stoji ( VII :157 ) da
Allahova milost prekriva one koji budu slijedili, poštivali i pomagali
Posalanika, a.s., koga će naći opisano u Tevratu i Zeburu, jer njemu je poslan
Kur'an čija je poruka univerzalna. Poruka Kur'ana je upućena čovječanstvu
kao cjelini, nije vremenski omeđena, niti ograničena na bilo koje posebno
geografsko, kulturno područje.
Kur'an je iste vrijednosti danas kao
i prije 1400 godina. Njegova po(r)uka je jednako snažna kako na
istoku tako i na zapadu. Muhammed, a.s., je taj poslanik, Božiji izabranik
preko kojeg je Kur'an kao takav, prenesen ljudskom rodu.
Pomenuta univerzalnost Kur'ana, kao
vid milosti prema ljudima, ogleda se u slijedećim činjenicama:
-Kur'an se obraća čitavom čovječanstvu neovisno o porijeklu, rasi ili kulturnom
okruženju,
-Kur'an se obraća čovjekovu razumu, prema tome, ono što saopštava Poslanik,
a.s., nije nikakva dogma koja bi mogla biti prihvaćena samo na osnovu
slijepe vjere,
-Kur'an je ostao neizmijenjen u svom doslovnom tekstu za razliku od svih drugih
svetih knjiga poznatim povijesti. Naravno, to je u skladu sa Allahovim
obećanjem da će ga čuvati od svakog izopačenja do Sudnjeg dana.
Upravo na temelju ovih činjenica
Kur'an predstavlja konačni stupanj Božije Objave a Muhammed, a.s., je
posljednji od vjerovjesnika ( hatemen-nebijjin) kao što pečat ( hatem)
obilježava kraj nekog dokumenta.
Poslanik, a.s., je jednom prilikom
kazao da je poslan da usavrši plemenitu ćud kod ljudi. Vrlo zanimljivo viđenje
te Poslanikove uloge dao je prof. Hafizović u Traktatima, kao bezuvjetne
božanske zapovijedi Poslaniku, a.s., da da trajno njeguje i do savršenstva
odnjeguje temeljnu prirodu svakog stvorenja. Vrlo je zanimljiva upotreba
prenaglešenog prezentnog oblika od strane Poslanika, a.s., čija
semantička trajnost jednovremeno hvata značenje minulog preterita i stalno
prizivajućeg i uprisutnjujućeg futura /an utemmime/. Prema tome, trajnost Poslanikove
poruke zrači kao :
-perfekatska - ukoliko se očituje u duhovnom njegovanju personaliteta Poslanika
islama kao božanskog izabranika,
-prezentna - tako što se njome u konkretnom povijesnom času zrači živi
poslanički primjer i
-futuralna- ukoliko kroz sve nadolazeće vijekove svjedoči neprolaznu mladost
Poslanikovih, a.s., riječi, djela i postupaka.
Doista, milost koja nam je ukazana u
Poslaniku, a.s., je moguće pravilno shvatiti i razumjeti u smislu njene
trajnosti. Poslanik, a.s., je bio paradigma za uređenje vjerničkog života prije
četrnaest vijekova, dan-danas on je uzor vjernicima a tako će biti do Sudnjega
dana.
Nepregledni su svi vidovi Allahove,dž.š.,
milosti u slanju Poslanika, a.s.. Zato vjernik pri svakoj prilici
blagosilja svog Poslanika, na takav način sudjeluje u blagosiljanju kojeg
čine Allah, dž.š., i meleki.
„ Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika, o vjernici, blagosiljajte
ga i vi, i pozdrav mu šaljite" ( XXXIII:56 )
Po Maverdiju, zadnji dio ajeta ve
sellimu teslima može biti protumačen u značenju da budemo predani i pokorni
potpuno Poslanikovoj zapovijedi.
Svaki vjernik prilikom poziva na namaz/ ezana, uči dovu, moli Allaha,
dž.š., da da Poslaniku a.s., vesilet-visoko i najljepše mjesto u
Džennetu, i fadilet-svako dobro, / ati muhammedinil vesilete vel fedileh/, te
da ga uzdigne na najhvaljenije mjesto/ mekamen mahmuden/ kojeg je obećao.
Allahovo obećanje će zasigurno biti ispunjeno i bez naše dove ali mi sa
svojom dovom se uključujemo u kosmičko blagosiljanje našeg
Poslanika, a.s., tragajući za Allahovom milošću koja nam je poslata njegovim
poslanjem.
O MEVLUDU
I kod nas se razvila nepotrebna
polemika oko mevluda, jesu li dozvoljeni ili spadaju pod kategoriju
bid′ata.
Običaj održavanja velikih svečanosti
povodom sjećanja na dan rođenja Muhammeda, a.s., prvo se pojavio u doba
Fatimija u Egiptu. Mevludske svečanosti su bile prisutne od 1207. godine u
gradu Arbel u sjevernom Iraku, gdje se već u prvom mjesecu godine počinjalo sa
pripremama. Održavani su naučni skupovi, posebne svečanosti i predavanja,
dijeljeni slatkiši, sirotinja dobijala sadaku.
Ove svečanosti koje su se održavale
povodom mevluda, kao vid prisjećanja na rođenje i ulogu Poslanika, a.s.,
su bile osuđene od jednog dijela uleme kao unošenje novotarija u vjeru.
Kada je posrijedi razumijevanje
mevluda u Bosni, treba imati na umu nekoliko stvari:
-muslimani ne shvataju mevlud kao rođenje (samo) u biološkom smislu određene
osobe, u konkretnom smislu Poslanika, a.s. Prije bi se kazalo da je to rađanje
jednog novog duha, nadolazak jednog novog vremena, dokidanje sa starim
vjerovanjem. Bošnjak svaki mevlud doživi upravo na takav način,
vraćajući ga ka izvoru i iskonu koje počesto zaboravlja u vrtlozima ovog
brdovitog Balkana,
- mevlud je dio islamske tradicije u povijesti Bosne koja nas poput „pupčane
vrpce" veže za vrijeme i prostor naše Zemlje Bosne i našeg (mogućeg )
razumjevanja islama. Ovdje ističemo ključne pojmove, Zemlja i razumjevanje.
Zemlja je širi i obuhvatniji pojam od države. Zemlja Bosna je u stoljetnoj
borbi da postane država koja ne znači ništa drugo doli ljudske organizacije
Zemlje za pravedan i dostojanstven život. U tom kontekstu postoji moguće
razumijevanje i prakticiranje vjere. Mevlud je okvir u kojem su se Bošnjaci
okupljali i prisjećali svoga Poslanika, a.s., u svjetlu već kazane
njegove uloge, koja zrači kao perfekatska, prezentna i futuralna. Tako je poznato
da Bošnjaci svoje najveličanstvenije događaje obilježavaju mevludom, useljenje
u novu kuću, hajirli završetak nekog posla.
Ako se osvrnemo na prepoznavanje
bošnjačkog etničkog identiteta u Bosni, nailazimo da mevlud predstavlja jedan
od simbola našega etničkoga identiteta, simbola pripadnosti jednoj
zajednici na ovim prostorima. Svako od nas nosi u sjećanjima stihove
recitirane na mevludima, u našim ušima još odzvanja ona muzikalnost ilahija i
kasida koje su se izvodile u našim mahalskim džamijama.
Drugo je pitanje shvatanje tradicije
u tradicionalističkom smislu. Naravno da treba i moramo upozoravati
da to nije obredni dio vjere jer obrede daje Zakonodavac, Allah dž.š., ali
jeste dio naše tradicije koja je imala i ima specifičnu ulogu za Bošnjake,
-oni koji lahko posežu za odbacivanje drugog i drugačijeg shvatnja i razumijevanja tradicije trebaju shvatiti da samo jedno razumijevanje, jedno tumačenje ne daje poruci atribut univerzalnosti, primjenjivosti u svakom vremenu i prostoru. Mevlud nije obred koji otključava vrata Dženneta ali jeste prilika da se okupimo, zbližimo i prisjetimo našega Poslanika, a.s., u vremenima kakva jesu.
Ako u tom kontekstu razumijevamo mevlud zasigurno ćemo bolje shvatiti Poslanikovu, a.s., poruku u našoj Zemlji Bosni.
Rifet Šahinović
(www.preporod.com)