Odgojeno srce je predvorje spoznaje Milostivog

Odgojeno srce je predvorje spoznaje Milostivog

,,Džinne i ljude sam stvorio da mi ibadet čine.” (Ez-Zarijat: 56)

Čovjek je znak Božije svemoći. Vidljivi simbol nevidljivog bitka. Njegova duhovna hrana su ibadeti. Namaz, post, učenje Kur’ana i razmišljanje o njegovim mudrim ajetima i drugi ibadeti imaju životodavnu ulogu za srce i dušu. Opskrbljuju ih onim plodovima koji odgovaraju primordijalnoj prirodi čovjeka. 

Kao što bi naša prehrana trebala da odgovarara našoj probavi, tako i naša duhovna hrana mora odgovarati našem duhu. Bakterije i virusi izazivaju tjelesne bolesti, onemogućavaju normalno funcioniranje organa, dok grijesi iznutra slabe i sputavaju čovjeka, naročito paraliziraju njegovu volju. 

Put do Gospodara, Izvora i Utočišta dobrote i lijepog ponašanja vodi od čista srca.  Sufije bi rekle: ,,Neće Car stupiti u dvore sve dok se dvorovi ne urede.” 

Čisto i pokorno srce je stanište imana (vjerovanja u jednog Boga) i kao takvo spremno je za hidajet (Božiju uputu): ,,...a on će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti.” (Et-Tegabun:11) 

Iz čistog mu’minskog srca emanira se lijepo mišljenje o Gospodaru, kao što se iz licemjernog i idolopokloničkog srca reflektira ružno mišljenje o Stvoritelju: ,,da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogobošce i mnogoboškinje, koji o Allahu zlo misle – neka zlo njih snađe!” (Feth: 6)

S obzirom da je Milostivi Stvoritelj blizu svojih robova i štovatelja, oni moraju biti svjesni te blagoslovljene prisustnosti i ne dozvoliti da u njihovim dušama ponikne ružna misao o Svemilosnom.

U hadisu i kudsijji  Bog Uzvišeni kaže: ,,Ja sam pri misli Moga roba o Meni. Ja sam s njim kad Me spominje i sjeti se Mene; pa ako Me spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi, a ako Me spomene u skupini, Ja njega spomenem u skupini boljoj od nje. Ako Moj rob krene prema Meni korak, Ja idem prema njemu dva, ako On meni krene polahko, Ja njemu u susret idem žureći."

Misliti lijepo o Allahu, džellešanuhu znači, kako to ističu učeni i bogobojazni Njegovi robovi, da je Bog u pravu i kada nas stavlja na kušnje i kada nas kažnjava. Kušnjama i kaznama Stvoritelj ljude, na svojevrstan, sofisticiran i suptilan način odgaja i vaspitava. 

Otuda je razmljivo što su vjerovjesnici bili stavljani na najteže ispite i iskušenja, jer bez temeljitog Božijeg i duhovnog odgoja oni ne bi mogli dosljedno izvršiti vjerovjesničku misiju. 

Odgoj srca produbljuje racionalnu spoznaju. Odgojeno srce, ,,ima svoju robusnu intelektualnu dimenziju.” Vjerovanjem i duhovnim odgojem prosvjetljeno i pročišćeno srce ,,potvrđuje ono što um zna i tako umu donosi sigurnost i zadovoljstvo. Srčano znanje dopunjuje umno znanje, daje dubinu i mudrost onome što znamo.”

Što čovjek više svojim čistim srcem spoznaje Gospodara, sve više spoznaje i cijeni vlastitu bit i vrijednost. Svjestan je da ne može biti vjerodostojan Božiji namjesnik, ako prije toga nije odgojio svoju dušu koja je predisponirana da vjeruje, ako  nije  potvrdio satatus abdijjata, položaja vjernika - roba Božijega. Muhamed Ikbal je isticao da je položaj roba (abda) najviši duhovni doseg i cilj koji čovjek može ostvariti na Zemlji. Upravo na ovom stupnju Muhammed a.s. je doživio miradž, najveći duhovni uspon koji je obilježen i popraćen Božijim prisustvom bez zastora. To je najviši stupanj i poslanstva i vjerničkog života. Razina abdijjata - robovanja Bogu- je najviše dobro duhovnog života.

Spoznaja i svjedočanstvo da je čovjek rob Božiji ujedno je i najbolja zaštita čovjeku od Iblisovog zastranjenja: samoidealizacije i osjećaja krajnjeg očaja. 

Robovi Božiji nikada ne umišljaju sebi vlastitu bezgrješnost.  Ljudi koji sebe smatraju bezgrješnim i nedužnim počinili čine najteže i najokrutnije grijehe i zločine.  Ako čovjek nikada ne može biti kriv, onda on nikada ne može biti slobodan i  nizašto odgovoran.,,One koji se klone velikih grijehova i naročito razvrata, a grijehove bezazlene On će oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta – On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite bezgrješnošću svojom – On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.” (En-Nedžm:32)

Molimo Svemilosnog Gospodara da nas prosvijetli istinskim znanjem o sebi, da neprestano razvijamo svoju ličnost u religiozno-etičkom smislu te riječi kako bi se uzdigli do Svog vrela čiji smo znak i dokaz.