A+ A A-

Hutba reisu-l-uleme u Begovoj džamiji u Sarajevu

minber-begov-dzamijaSarajevo, 23. septembar 2011. (MINA) - Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić danas je imamio džumu namaz i održao hutbu u Gazi Husrevbegovoj džamiji u Sarajevu.
MINA u cijelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme:

إن الحمد لله، نحمده و نستعينه و نستغفره، و نعوذ بالله من شرور أنفسنا و سيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا مضلّ له، و من يضلله فلا هادي له، و أشهد أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك له, و أشهد أن محمداً عبده و رسوله. قال تعالي: يَا أَيُّهَا النَّاسُ أَنتُمُ الْفُقَرَاء إِلَى اللَّهِ وَاللَّهُ هُوَ الْغَنِيُّ الْحَمِيدُ (35:15)

Draga braćo i sestre,

Neka je hvala Allahu Uzvišenom, koji postoji, koji je vječan, jer nije postao i jer Ga neće nestati, koji nije nikome i ničemu sličan, koji sam po sebi postoji jer, kao što se kaže u Kur'anu Časnom: - O ljudi vi ste ovisni o Allahu, a Allah je neovisan i hvaljen (Kur'an, 35:15).

يَا أَيُّهَا النَّاسُ أَنتُمُ الْفُقَرَاء إِلَى اللَّهِ وَاللَّهُ هُوَ الْغَنِيُّ الْحَمِيدُ

Neka je hvala Allahu Uzvišenom koji vječno živi, koji sve čuje i sve vidi, koji radi sve svojom voljom, koji je Svemoćan, koji govori svojim božanskim govorom, koji sve stvara, uzdržava i rastvara.
Neka je hvala Allahu Uzvišenom, koji je stvorio život i osigurao životne uvjete na zemlji, kao što su zrak, voda i hrana za biljke, životinje i ljude.
Neka je hvala Allahu Milostivom koji s neba na zemlju vodu spušta, poslije koje niču sve vrste bilja, kao hrana za životinje i ljude:

قال تعالي: وَهُوَ الَّذِيَ أَنزَلَ مِنَ السَّمَاء مَاء فَأَخْرَجْنَا بِهِ نَبَاتَ كُلِّ شَيْءٍ فَأَخْرَجْنَا مِنْهُ خَضِرًا نُّخْرِجُ مِنْهُ حَبًّا مُّتَرَاكِبًا وَمِنَ النَّخْلِ مِن طَلْعِهَا قِنْوَانٌ دَانِيَةٌ وَجَنَّاتٍ مِّنْ أَعْنَابٍ وَالزَّيْتُونَ وَالرُّمَّانَ مُشْتَبِهًا وَغَيْرَ مُتَشَابِهٍ انظُرُواْ إِلِى ثَمَرِهِ إِذَا أَثْمَرَ وَيَنْعِهِ إِنَّ فِي ذَلِكُمْ لآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ (6:99)

Allah vodu s neba spušta i pomoću nje daje da niču sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični i različiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru. To je doista dokaz za ljude koji vjeruju (Kur'an, 6:99).

Neka je hvala Allahu Sveznajućem koji je poučio čovjeka kako da živi i kako da preživi na zemlji, jer za razliku od biljnog i životinjskog svijeta, koji po urođenom instinktu zna koju hranu može a koju ne može uzimati, čovjek nema taj urođeni instinkt, već mora sve učiti i naučiti, koju hranu smije a koju ne smije jesti.

Tanke žile biljke tačno znaju koju hranu treba da uzimaju u zemlji u kojoj rastu; životinje znaju šta treba da ulove za svoju ishranu; a čovjek mora učiti i naučiti da proizvodi hranu za svoju ishranu. Čovjek nije biće urođenog instinkta, kao što su biljke i životinje. Čovjek je biće uma i razuma, koji mu služi da uči i nauči šta je za njega korisno a šta štetno, šta je za njega dobro a šta loše.

Prema tome, čovjek nema automatskog koda za opstanak. On nema automatski putokaz za život, on nema automatski princip vrijednosti. Čovjekova osjetilna čula ne kazuju čovjeku automatski šta je dobro a šta loše za njega, šta je korisno a šta štetno za njegov život, ne upučuju ga da zna šta su njegovi ciljevi i koja su sredstva da svoje ciljeve ostvari.

Čovjek ne zna automatski koje su to vrijednosti o kojima ovisi njegov život i šta treba da radi da bi opstao na zemlji. Sve to treba da mu otkrije njegov um, njegov razum, njegova svijest i njegova savjest, koja opet ne djeluje automatski, već mora imati podsjetnika (el-mudhekkira), mora imati opominjača (el-nedhira), mora imati učitelja (el-mu'allima), mora imati budilnika (el-musjeqiza), koji budi čovjeka, kako mu se ne bi savjest uspavala, jer čovjek je takav da nema jamstva da će uvijek imati svijest (el-teqwa) o sebi, o Bogu, i o svijetu te da će biti uvijek svjestan i savjestan u svom životu i radu.

Čovjek se razlikuje od ostalih živih bića po tome što je njegova svijest i savjest dragovoljna, tj., čovjek ima slobodnu volju da bira da bude svjestan i savjestan ili da ne bude ni svjestan ni savjestan u onome što misli i radi: - Allah je stvorio ljude pa su neki toga svjesni, a neki su nesvjesni, tj. neki ne vjeruju, a neki vjeruju u Allahovo stvaranje.
Dakle, čovjek je slobodan da izabere pogrešan put, ali nije slobodan da na tom putu bude uspješan.

Čovjek je slobodan da zanemari stvarnost, slobodan je da bude nemaran i da slijepo tumara putem koji mu se sviđa, ali nije slobodan da izbjegne provaliju, koju odbija da vidi.

Čovjek je slobodan da ne bude ni svjestan i ni savjestan, ali nije slobodan da izbjegne kaznu za svoju nesvjesnost i nesavjesnost.

Čovjek je jedino živo biće na zemlji koje ima moć da misli i radi na svom vlastitom uništenju.

قال تعالي: إِنَّهُ فَكَّرَ وَقَدَّرَ .فَقُتِلَ كَيْفَ قَدَّرَ ثُمَّ. قُتِلَ كَيْفَ قَدَّرَ.

Čovjek je mislio i smislio pa se sam uništio onako kako je smilio, pa se opet uništio baš onako kako je sam sebi propisao (Kur'an, 74:18-20).

Draga braćo i sestre,

Doista, nema svjesnog i savjesnog čovjeka koji ne zapaža da se povijest ponavlja baš onako kako nam se o njoj kazuje u Allahovoj knjizi, u kojoj je sve zapisano što je bilo, što sad biva i što će biti. Zar nije vidljivo svakome ko hoće da vidi, zar nije jasno svakome ko ima razum da shvati, zar nije potresno svakome ko ima srce da osjeti, da je svijet u teškim krizama: moralnoj, kulturnoj, ekonomskoj, političkoj, pa tako i životnoj krizi u mnogim mjestima ove naše planete zemlje.

Pored nestašice u vodi i hrani, pored bola i patnji miliona ljudi zbog ratova i ubijanja kojima se ne vidi kraj, našu planetu zemlju sve više pogađaju prirodne nepogode kao rezultat klimatskih promjena nastalih nemarnim i pohlepnim ljudskim odnosom prema prirodi, koja se automatski brani od ljudske napasti.

Na jednoj strani se širi glad, neimaština, ubijanje ljudi i beznađe, dok se na drugoj strani uvećava moć i bogatstvo određenih centara moći, koji postaju gospodari života i smrti na zemlji.

Za čovječanstvo nema automatskog izlaska iz krize zato što čovjek nije automatsko biće. Čovjek mora aktivirati Božji dar razuma pa učiti i naučiti kako sve ove krize savladati, čovjek mora osjetiti Božju blagodat srca pa osjetiti bol i patnju drugog čovjeka radi vlastitog opstanka, čovjek mora probuditi svoju uspavanu svijest i savjest pa shvatiti da je život na zemlji ugrožen i da je svaki čovjek odgovoran za spas čovječanstva.

Danas ljudi u Somaliji umiru od gladi zbog dugotrajne suše, ali i zbog nedostatne pomoći čovječanstva. I mi ovdje bili smo zabrinuti, jer nam nije bilo zadugo kiše. Shvatili smo koliko smo ovisni o tom daru s neba, o toj blagodati bez koje nam nema života.

Možda je baš to bio razlog što smo se u ramazanu na najbolji način odazvali pozivu da pomognemo gladnima u Somaliji sa 557.000 KM (petsto pedeset sedam hiljada), što je svojevrstan rekord u našoj kolektivnoj solidarnosti sa braćom u nevolji. Neka Allah primi i u sevap upiše našu pomoć Somaliji, koja je već na putu do onih kojima je potrebna preku Ankare, odnosno Islamske zajednice Turske.

Danas, draga braćo i sestre, na inicijativu Katarske humanitarne organizacije u velikom broju džamija u svijetu uči se dova za narod Somalije da im Allah olakša njihove muke, da im padne kiša i da se spase od žeđi i gladi. I mi ovdje se odazivamo pozivu Katarske humanitarne organizacije tako što ćemo odmah nakon farz- namaza proučiti dovu za Somaliju sa željom da njima i svom čovječanstvu Allah spusti svoju neizmjernu milost i blagost tako da niko ne bude ni žedan, ni gladan, ni bolan, ni tužan, ni obespravljen, ni odbačen, već da se čovječanstvo vrati vjeri u Boga i da uči i nauči kako da živi i preživi na zemlji u zdravlju i sreći.

Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj namjeri da učimo i naučimo ko smo i šta smo i šta je dobro a šta loše za nas, našu porodicu, našu zajednicu i cijelo čovječanstvo!

Allahu Sveznajući, nauči nas da se pomažemo u dobru, a odući nas da se pomažemu u zlu!

Allahu Milostivi, spusti svoju neizmjernu milost na Somaliju i podari im plodnu i korisnu kišu da ne budu ni gladni, ni žedni, ni bosi, ni goli! Amin!