A+ A A-

Hutba reisu-l-uleme u Begovoj džamiji u Sarajevu

reisu-l-ulema-Ceric-01Sarajevo, 1. april 2011. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu imamio džumu namaz i održao hutbu.

MINA u cijelosti prenosi hutbu Reisu-l-uleme :

إن الحمد لله، نحمده و نستعينه و نستغفره، و نعوذ بالله من شرور أنفسنا و سيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا مضلّ له، و من يضلله فلا هادي له، و أشهد أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك له, و أشهد أن محمداً عبده و رسوله.


Draga braćo i sestre,
U mnoštvu zvukova koji nas zagušuju, hutba petkom kao obavezni dio džuma-namaza je prilika da čujemo zvuk Božanskog govora koji dotiče srce, hrani dušu i prosvjetljava um. Jer, najbolji govor je Božji govor u Kur'anu Časnom i hadis-i kudsiju, koji je jasan i direktan pa ga je zato lahko upamtiti i usvojiti. Zato poslušajmo ovaj hadis-i kudsi u kojem Uzvišeni Allah kaže:

يقول الله تعالي: يابن آدم! لا تكن ممّن يقصّر التوبة، ويُطَوِّلُ الامل، ويرجو الآخرة بغير عملٍ، يقول قول العابدين ويعمل عمل المنافقين، إن أُطِيَ لم يَقْنع، وإن مُنِعَ لم يَصبر، يأمر بالخير ولا يفعله، وينهي بالشرّ ولم ينته عنه، يحبّ الصالحين وليس منهم، ويبغُضُ المنافقين وهو منهم، يقول مالا يفعل،
ويفعل ما لا يُأمَرُ، ويَسْتَوْفيِ ما لا يوُفِيَ.

O sine Ademov! Nemoj biti kao onaj koji odustaje od tobe - pokajanja, i koji odugovlači da dođe tobe, nadajući se da je spas moguć bez truda i rada. To je onaj koji govori kao što govore pobožni ljudi, ali radi kao što rade munafici - licemjeri; ako ga se daruje, nezahvalan je; ako mu se uskrati dar, nervozan je; traži od drugih da čine dobro, dok sam ne čini dobro; zabranjuje drugima da čine zlo, ali sam zlo čini; voli dobre ljude, ali im ne pripada; mrzi munafike, ali je njihov; zagovora ono što ne radi, a radi ono što se od njega ne traži; što god mu se povjeri, on to pronevjeri.

A onda Uzvišeni Allah upoznaje sina Ademovog, pa mu kaže:

يابن آدم! ما من يوم جديد إلاّ والأرض تُخاطِبك في قولها تقول لك: يابن آدم! تمشي علي ظهري، ثمّ تُخْزَنُ في بطني، وتأكل الشّهوات علي ظهري، ويأكلك الدودُ في بطني. يابن آدم! انا البيت الوحشة، أنا بيت المسئلة، وأنا بيت الوحدة، وأنا بيت الظلمة، وأنا بيت الحيّات والعقارب، فاعمرني ولا تخَرِّبني.

O sine Ademov, ne prođe ni jedan dan a da ti se zemlja ne obrati i kaže: O sine Ademov, Ti hodaš na mojim ramenima; skrivaš se u mojoj utrobi; hraniš se užicima sa mojih leđa; ali te na kraju pojedu crvi u mom stomaku. O sine Ademov, ja sam pusta kuća; ja sam kuća iskušenja; ja sam kuća usamljenosti; ja sam kuća zamračenosti; ja sam kuća zmija i akrepa, pa me zato ti gradi i izgrađuj, a nemoj me prljati i rušiti!

Ovdje su dvije poruke: o ljudskom moralu i ljudskoj egzistenciji na zemlji.

Svi znamo da je to tako, ali se opet iznenadimo kad nas se podsjeti na veliki jaz između onoga što se govori i onoga se radi u svijetu. Zato se u Kur'anu Časnom muslimani posebno upozoravaju da paze što govore, odnosno da kad nešto kažu da to mora biti potvrđeno djelom:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آَمَنُوا لِمَ تَقُولُونَ مَا لَا تَفْعَلُونَ كَبُرَ مَقْتًا عِندَ اللَّهِ أَن تَقُولُوا مَا لَا تَفْعَلُونَ

- O vjernici, muslimani, zašto govorite ono što ne radite. Oh, kada bi samo znali koliko Allah mrzi da govorite ono što u životu ne radite (Kur'an, 61:2-3).

U ovom ajetu, kao i u hadis-i kudsiju, Uzvišeni Allah nas navodi da ozbiljno razmislimo o tom očitom neskladu između onoga što, kao muslimani, govorimo i onoga što radimo.

Zar nisu muslimani nauku, odnosno pismenost, podigli na najvišu razinu moralne i kulturne uzvišenosti islama, ali u stvarnosti znamo da nema zemlje sa muslimanskom većinom u kojoj su svi muslimani pismeni, odnosno veliki je broj muslimana još uvijek nepismen širom svijeta, pa i u našoj zemlji Bosni!?

Nadalje, zar čistoća nije svojevrsni kult islamske kulture, jer je čistoća dio imāna, vjere, (النظافة من الايمان) , ali znamo da je mnogo mjesta sa muslimanskom većinom gdje zbog nečistoće ljudi obolijevaju!?

Isto tako, muslimani se pozivaju na hadis Allahovog Poslanika da nije pravi vjernik onaj koji zna da mu je komšija gladan i zato je propisan zekat kako bi se iskorijenilo siromaštvo, ali mi znamo da su upravo u društvima sa muslimanskom većinom velike razlike između bogatih i siromašnih!?

Dakle, nema napretka dok se sa riječi ne pređe na djela. To važi i za nas ovdje i sada. Ne može se govoriti o ljudskim pravima, dok se ovdje i sada u našoj zemlji krši osnovno pravo na mir i slobodu; krši se pravo na slobodu od straha i bijede; ubija se mogućnost našem mladom naraštaju da se u sportskom duhu natječe sa svojim vršnjacima širom svijeta; krši se pravo ženama da saznaju šta je sa njihovim muževima, koji su odvedeni bez da im se kaže šta im je krivica, već se drže duže od dozvoljenog vremena u sabirnom centru, kao u logoru, pozivajući se na „zakon o tajnosti podataka", o kojem mi ništa ne znamo osim za strah od toga da nas se može osumnjičiti da smo opasnost za nacionalnu sigurnost, ako se naše ime nađe na njihovom spisku.

Narod koji ima iskustvo genocida ne može to podnositi, ne može spavati mirno od „zakona o tajnosti podataka". Mi nemamo tajne zavjere protiv bilo koga i zato ne možemo dopustiti da se kuju tajne namjere o diskriminaciji bilo koje osobe na osnovu rasnih, vjerskih, nacionalnih, kulturnih i drugih obilježja.

Zbog zakona o tajnim podacima u nekim zemljama su izbile revolucije. Nadam se da u našoj državi ima dovoljno odgovornih i savjesnih ljudi koji će umjesto zakona o tajnim podacima, primjenjivati zakon o javnosti podataka, ili zakon o transparentnosti, kao temeljnom načelu demokratskog društva.

Mi se ne bojimo istine i zato tražimo da se od nas ništa ne skriva, ništa ne taji, jer mi nikome zlo ne mislimo i zato očekujemo da se na nas ne gleda zlim očima.

Mi smo otvoreni prema svima i zato očekujemo otvorenost drugih prema nama. Mi dijelimo ovu zemlju sa drugima i zato očekujemo da i drugi razumiju našu potrebu da u miru spavamo uvijek i na svakom mjestu, uključujući i Bosanski Novi u kojem se ovih dana muslimani uznemiruju.

Važna je i druga poruka iz spomenutog hadis-i kudsija, poruka o ljudskoj egzistenciji, odnosno ljudskom odnosu prema zemlji kao izvoru života.

Uzvišeni Allah nas poučava da smo stvoreni od zemlje; da se iz zemlje hranimo te da se na kraju života u zemlju vraćamo. Mi na zemlji živimo; na zemlji dobro ili loše radimo; oko zemlje se dogovaramo ili svađamo; zemlja je naš dom i domovina.

No, najvažnije od svega je spoznaja da nam je zemlja izvor života sa zrakom kojeg ne vidimo, ali nam bez njega nema života, sa vodom koju vidimo, ali izbjegavamo da je u prirodi pijemo zbog straha od zagađenosti, sa hranom koju trebamo, ali je sve manje proizvodimo na svojoj vlastitoj zemlji, već nam hranu uvoze iz drugih zemalja, a mi je za teško zarađene pare na pijaci kupujemo.

Da, u pravu ste, draga braćo i sestre, tužno je gledati neobrađena polja širom naše domovine, tužno je i žalosno gledati tako lijepe bosanske rijeke, kao iz dženneta, kako su zapuštane i zagađene. A zar ovi kur'anski ajeti ne govore baš o tim našim bosanskim rijekama, baščama i zelenim poljima:

وَهُوَ الَّذِي مَدَّ الأَرْضَ وَجَعَلَ فِيهَا رَوَاسِيَ وَأَنْهَارًا وَمِن كُلِّ الثَّمَرَاتِ جَعَلَ فِيهَا زَوْجَيْنِ اثْنَيْنِ يُغْشِي اللَّيْلَ النَّهَارَ إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ . وَفِي الأَرْضِ قِطَعٌ مُّتَجَاوِرَاتٌ وَجَنَّاتٌ مِّنْ أَعْنَابٍ وَزَرْعٌ وَنَخِيلٌ صِنْوَانٌ وَغَيْرُ صِنْوَانٍ يُسْقَى بِمَاء وَاحِدٍ وَنُفَضِّلُ بَعْضَهَا عَلَى بَعْضٍ فِي الأُكُلِ إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَعْقِلُونَ.

Allah je zemlju stabilnom učinio i na njoj planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muško i žensko, dao; Allah dan zastire noću. To su doista dokazi ljudima koji razmišljaju. Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugim graniče i bašča ima lozom zasađenih, i njiva, i palmi sa više izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih je ukusniji od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pamet imaju (Kur'an, 13:3-4).

Nažalost, kao što rekoh, bosanske rijeke su zapuštane i zagađene, i bosanske bašče su napuštane i korovom napadnute, i bosanska polja su pusta i tužna, kao da nam ne treba ni čist zrak, ni čista voda, ni zdrava hrana, i kao da nemamo pameti da shvatimo da onoliko koliko imamo čiste vode i onoliko koliko smo sposobni da proizvedimo hranu za svoje potrebe, toliko smo sposobni da se sami branimo od straha i bijede.

Nemojmo zaboraviti da nakon financijske krize najavljuje se prehrambena kriza u svijetu u vidu nestašice osnovnih žitarica, kao što su pšenica, kukuruz, riža itd., kriza koja će za male narode i nerazvijene zemlji značiti bukvalnu glad.

Već sada moćne zemlje, koje imaju monopol nad svim ljudskim potrebama, prave hambare za rezervu hrane, tj., pšenice, kukuruza i riže, koja će biti glavno oružje za moć i premoć u svijetu.

Ne smijemo ni pomisliti kakvo je stanje kod nas i šta nam može donijeti prehrambena kriza, jer ne vidimo ništa što bi nas uvjerilo da o nama, o našim potrebama, posebno u pogledu proizvodnje hrane na našim plodnim bosanskim poljima, neko ozbiljno vodi računa. Čini mi se da mi ne znamo ni šta može biti sutra sa našom ishranom a kamoli za sljedećih deset, pedeset ili sto godina.

Zbog toga, draga braćo i sestre, ovu hutbu posvećujem proljeću i pozivam sve imame i hatibe da savjetuju džematlije, koji još uvijek znaju kako se obrađuje bosanska zemlja i kako bosanska zemlja daje najbolje plodove, ako joj se čovjek posveti, da im savjetuju kao što je Jusuf, a.s., savjetovao kralja, tumačeći mu njegov san o sedam debelih i sedam mršavih krava, a to je da kralj organizira da ljudi sedam godina siju zemlju i da to što požanju ostave u svoje hambare, jer poslije toga doći će sedam teških ili mršavih godina, koje će pojesti tu rezervu.

Ne smijem ni pomisliti da naša država nema nikakvih rezervi, ali oni koji to znaju nagovorili su me da o ovom pitanju progovorim i zato to danas i činim te pozivam odgovorne dužnosnike u državi i savjesne ljude u društvu da ožive domaću proizvodnju hrane, posebno osnovne žitarice, kao što su pšenica i kukuruz, te da olakšaju i stimuliraju male i velike poljoprivrednike da što više proizvodu domaće hrane, kao i da osiguraju dovoljne količine rezervi u hrani kako nas ne bi zadesila glad od koje se gubi sloboda i čast.

Ne bez razloga Uzvišeni Allah nas pita: قُلْ أَرَأَيْتُمْ إِنْ أَصْبَحَ مَاؤُكُمْ غَوْرًا فَمَن يَأْتِيكُم بِمَاء مَّعِينٍ

- Šta mislite šta će s vama biti ako vam vode presuše - ko će vam tekuću vodu osigurati!? (Kur'an, 67:30).

Allahu Svemogući, osnaži nas pameću i mudrošću da izbjegnemo ovozemaljska iskušenja koja ne možemo podnijeti!

Allahu Sveznajući, pouči nas da svoj govor uskladimo sa svojim radom prema načelima islamskog morala!

Allahu Milostivi, omili nam trud i rad od kojeg možemo pošteno živjeti i iskreno Tebi biti u pokornosti! Amin!